Uvod
Published on 03/31,2013
DOBRODOŠLI U MOJE MESTO TUGE.
Ako nekoga interesuje neka komentariše i ostavi svoj mejl. Javiću se... Ja sam jedan jako tužan emotivan dečko. Boli me što moram da trpim nepravdu i veliki bol! Voleo bih da ne živim u ovakvom okrutnom svetu. Imam devetnaest godina, matematičar sam i bucko sam. To je i početak svih moji muka, i svih mojih boli, jer zbog toga mene niko ne voli.Svoje slobodno vreme posvećujem humanitarnom radu i mnogo sam zauzet zbog toga...
Usamljen sam jako. Niko me ne voli...
03/31,2013, at 03:42
Visit lazyrider
Mislim da nije problem u kilaži, nego u ciframa. Matematika će inače prestati da postiji oog momenta kada pokušaju da izračunaju strah.
03/31,2013, at 10:36
Visit ivanairislj
Danas,se nikome ne oprasta pamet.
Ako si makar i malo iznad svoje okoline, nadaj se nekom ko ce ti zavideti.
Ako te neko ne voli zbog tvoje spoljasnjosti, taj i ne zasluzuje tvoje vreme.
Svaka cast za humanitarni rad!
A sad , glavu gore!
I misli pozitivno!
Pozdrav
03/31,2013, at 11:10
Visit nietzsche
Postoje dve vrste samoće: prva - beg od bolesnih, i druga - beg bolesnika. Mera čovekove moguće sreće unapred je određena njegovom individualnošću. Sasvim sigurno našoj sreći mnogo više pridonosi ono što jesmo nego ono što imamo. Što više netko ima u sebi samomu, to mu je manje potrebno nešto spolja.
Nema tih novaca na svetu, a za koje bih u današnje vreme hteo da ponovo budem u tvojim godinama!
Knjige su ti jedini iskreni prijatelji!
03/31,2013, at 16:21
Visit endzylove
Nije tvoja kilaža,niti to što si matematičar(btw,svaka ti čast na tome)razlog zbog koga te "niko ne voli",već to što si ti to verovatno utuvio sebi u glavu.Svako se nekad oseća kao da ga niko ne voli,svako nekad ima manjak samopouzdanja,i to nema nikakve veze sa tim kako izgledaš drugima,već kako izgledaš sebi.Veruj mi,znam po sebi,imam i ja takve momente,pa iako nisam bucka.Pomaže ako u sebi stalno misliš pozitivno,gledaj ljude kao da su privilegovani što su u tvom prisustvu,hodaj pravo,visoko uzdignute glave,našali se svojom profesijom,kilažom,ubedi ljude da ti to ne smeta...i tako se ja raspisah,al šta ću,baš volim da dajem savete:)Pozz,i svaka čast za taj humanitarni rad!
04/01,2013, at 10:45
Visit Dalilla
Budi sretan što si pisao dnevnike...i ostavljao ih da ih neko nađe. Da nisi to radio vjerojatno bi se stalno pitao šta bi se dogodilo.
A sad, kako znaš da te nitko ne voli?
04/01,2013, at 10:47
Visit Dalilla
btw. slobodno se javi i na mail: dalillamatsumotosegota@gmail.com